Na Dan formiranja Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, 1. decembra u Banjaluci, održano je nezaboravno književno veče na kojem su se susrele dvije rijeke duhovnosti - stvaralaštvo Zavičajnog društva Patrija Jelovac Prijedor iz Gornjeg Jelovca i Društva Slovenaca Republike Srpske Triglav iz Banjaluke, uz snažan i dubok književni opus Vasilija Karana.
Vasilije Karan, rođen 1934. godine u Međuvođu, kod Kozarske Dubice, preživio je kao osmogodišnji dječak teška ratna iskustva na Kozari i Slavoniji, pa ih ugradio u svoj opus. Njegova književnost, obuhvatajući romane, pripovjetke, drame, pjesme, filmske scenarije i humorističke tekstove, odražava ljudsku patnju, otpor i uspomenu na narodnu borbu, ali i životnu radost i smisao. Njegov prvi roman Crveni tragovi nagrađen je na konkursu Dnevnika u Novom Sadu, a ove godine mu je Organizacioni odbor 53. književnih susreta na Kozari dodijelio Povelju za izuzetan književni doprinos očuvanju tradicije i njegovanju sjećanja na narodno-oslobodilački pokret Kozare i Potkozarja.
Veče je bilo podijeljeno na dva dijela: prvi ozbiljan i dubok, u kome su predstavljena Karanova književna djela i Antologija jelovačkih pjesnika Naš Jelovac, te drugi, vedriji - koji je donio humor, kroz pjesme lokalnih autora iz Gornjeg Jelovca i susjedna četiri sela, te kroz Karanove kratke vragolaste priče. Posebno su publiku razveselile i nasmijale pjesme Mali ribari i Pčelarstvo, kao i Karanove humorističke crtice iz svakodnevnog života na našim prostorima, koji je bio predstavljen kao „ljekoviti dim“ koji liječi, podiže, čini radosnijim, nasmijanim i vedrim sve ljude, te ih približava jedne drugima.
Susret je potvrdio da umjetnost i kultura imaju snagu da čuvaju sjećanje, grade zajedništvo i podstiču dijalog. Ruska priča pamti, američki soul se bori, a kozarska proza se sjeća - a Vasilije Karan sve to spaja u jedan triptih duše koji liječi i inspiriše. Na ovom ognjištu stvaralaštva, publici je poruka večeri bila jednostavna: čovjek mora pjevati, makar mu glas drhtao, jer bez pjesme prestaje biti čovjek.
Na kraju večeri, Mladen Prodan, Vasilije Karan i Ljiljana Memon zajedno su otpjevali dvostih: Oj, Jelovac, moje rodno mjesto - Ja se tebi rado vraćam često!, simbolički povezujući prošlost, kulturu i ljudski duh ovog kraja.
